Tara – mesto gde počinje lepota

Planinu Taru priroda je bogato darovala mnogobrojnim prirodnim lepotama po čemu se ubraja u najlepše planine Srbije ujedno i omiljenu turističku destinaciju za veliki broj Srba.

Jedna od legendi o samom nastanku imena Tare kaže kako su stari Kelti imali svoju boginju lepote Taru. Tražeći jedno od najlepših mesta da joj podignu hram, obilazilii su Evropu sve dok nisu došli na našu planinsku lepoticu. Zadivljeni njenom lepotom i tišinom, odlučili su da baš ovde, na mestu koje se nalazi u neposrednoj blizini današnjeg hotela “Omorika”, podignu hram.

Planina Tara je pozicionirana u srednjem delu toga reke Drine, na mestu gde se ona više puta laktasto lomi, pripada regiji jugozapadne Srbije. Predstavlja nacionalni park ujedno i ogromno turističko dobro naše zemlje. Pripada unutrašnjem pojasu Dinarskih planina, zauzimajući površinu od 183 km2. Tara je duga oko 50 km, široka 22 km i ima prosečnu nadmorsku visinu koja varira između 1.000 i 1.200 m. Najviši vrh planine Tare je Zborište sa visinom od 1.544 metara dok je najviši vrh istoimenog Nacionalnog parka Kozji rid sa visinom od 1.591 metara. Od ukupne površine koju Tara zahvata, preko 70% čine guste četinarske šume.

Razvoj turizma na Tari počeo je još pre Drugog svetskog rata, na Kaluđerskim barama, gde je manastir Rača podigao prvi planinarski dom sa 60 ležaja. Bаjinа Bаštа je smeštenа ispod obronаkа plаnine Tаre, nа nаdmorskoj visini od 257 m i predstavlja središte ovog kraja.

Planina Tara status Nacionalnog parka je dobila 13. jula 1981. godine. Park zahvata površinu od skoro 25.000 ha i doprinosi očuvanju prirode na dobrobit turista i izletnika. Pošto je 1993. godine zakonom zabranjeno branje lincure na planinskim proplancima, u rasadniku Nacionalnog parka Tara 2005. godine počelo je plantažno gajenje ove biljke, čiji se koren koristi u farmaceutskoj industriji i proizvodnji gorkih žestokih pića. Područje NP Tara obiluje arheološkim nalazištima koja datiraju od neolita do srednjeg veka. Ovde se nalaze i brojni vidikovci, među kojima se kao najlepši i najpoznatiji u Srbiji izdvajaju vidikovac Cernješkovo i na prvom mestu vidikovac Banjska stena.

Planinu Taru u svetsku literaturu uveo je Josif Pančić, lekar i prirodnjak, koji je ovde otkrio novu vrstu četinara, danas poznatu kao Pančićevu omoriku. Posle mnogo lutanja naišao je na nju na brdu Vis, u selu Zaovinama, gde se danas nalazi prelepo gorsko jezero tirkizno zelene boje.

Na Tari raste 1.100 vrsta biljaka od kojih su 32 retke dok se 13 njih vode kao endemične. Planina Tara ujedno je i poslednja oaza brojnih vrsta četinara, među kojima su veoma retke tisa i Pančićeva omorika.

Zakonom su zaštićeni sledeći prirodni rezervati: Zvezda, kanjon Brusnice, klisura Dervente, lokalitet pod Gorušicom, Račanska šljivovica, klisura Rače, Bilo, Ljuti breg i Crvena stena. Na ovim lokalitetima živi Pančićev skakavac, endemska vrsta insekata, koja je preživela ledeno doba. Na Tari su evidentirane 153 vrste ptica i 53 vrste sisara.

Klima je jedan od najznačajnijih faktora za valorizaciju planine Tare kao turističke destinacije zbog izražene vertikalne razgrane reljefa. Zahvaljujući bogatstvu šumskih kompleksa i čistom vazduhu, planina je pogodna za lečenje brojnih bolesti, oporavak, odmor od urbanog života i slično.

Zbog samog položaja, planina Tara je povoljna za razvoj turizma, jer omogućava raznovrstan sadržaj turističkog boravka, odnosno posetu većem broju turističkih lokaliteta. U prirodne atrakcije ubrajaju se: kanjon reke Drine, izletišta na Rači (Hajdučka česma, ergela konja), jezera Perućac i Zaovine. Antropogene atrakcije tare su: manastir Rača (XIII vek), crkva brvnara u Dubu (XVIII vek), Solotuški Grad (Srednji vek), praistorijski lokaliteti i savremena spomen obeležja s bogatom turističkom infrastrukturom – hotelskim kompleksima u gradu i na Tari.

Tokom zimskih meseci postoje uslovi za sankanje, nordijsko i početničko skijanje. Planinarima je na raspolaganju 18 planinarskih staza koje su adekvatno naznačene. Za posetioce i turiste koji su poklonici cikloturizma, odnosno upražnjavaju biciklizam određeno je 27 biciklističkih staza kojima mogu poći u avanture.

Na Mitrovom polju, Kaluđerskim barama, Račanskoj šljivovici i Predovom krstu ima više turističko – ugostiteljskih objekata. Smeštaj je moguć u hotelu „Omorika“, koji sa depandansom „Javor“ i hotelom „Beli bor“ na Tari posluje u okviru Vojne ustanove „Tara“, osnovane 7. jula 1977. godine. Takođe, u blizini se nalaze i hoteli „Drina“ sa modernim sportsko – rekreativnim centrom i kongresnom dvoranom, u centru Bajine Bašte, „Jezero“ u neposrednoj blizini jezera Perućac, „Turist“, motel „Belvi“, dečje odmaralište i veliki broj privatnog smeštaja.

Reka Drina zauzima centralno mesto zapadnog dela Balkanskog poluostrva i pripada slivu Save. U svom gornjem i srednjem toku, od Šćepan – Polja do Zvornika, omeđena brojnim planinama, čini povremena, veća ili manja, skretanja ka severo – zapadu ili severo – istoku, odakle i potiče naziv kriva Drina. Hidroenergetski potencijal Drine je veliki.

Pregrađivanjem reke nastala su brojna veštačka jezera, kao nov element u kontinentalnom prostoru. Umesto brze i hučne reke, iza betonskih brana, miruju duboke jezerske vode, u kojima se, kao u ogledalima, odslikava i umnožava priobalni prostor. Jedno od takvih je jezero Perućac, nastalo izgradnjom hidroelektrane “Bajina Bašta”, koje spada u naše najveće limnološke objekte. Voda je koristi za proizvodnju električne energije, kao i za manja turistička plovila.

Posebnom privlačnošću ističe se i jezero Zaovine, koje je razuđenom obalom i funkcijama, jedinstveno kod nas. Basen jezera se puni vodom iz akumulacije Perućac onda kada vode ima dovoljno, a smanjena je potrošnja električne energije. Kada vode nema dovoljno,a povećava se potrošnja električne energije, proizvodnja se nadoknađuje vodom iz jezera Zaovine u revirzibilnoj hidroelektrani, koja je delo naših i japanskih stručnjaka.

Pored brane je naselje Perućac. Razvilo se nedaleko od jakog kraškog vrela čijom se vodom napaja ribnjak pastrmke i teče 365 m dugačka reka Vrelo, koja se gradeći vodopad, uliva u Drinu.

Iznad vrela, brane, hidroelektrane i jezera, dižu se stenoviti odseci planine Tare, u čijem se podnožju, nedaleko od Bajine Bašte, nalazi srednjovekovni manastir Rača. Crkva Vaznesenja Hristovog zadužbina je kralja Dragutina. Manastir Rača je središte kulturne manifestacije “Dani Rače” pokraj Drine.

Na južnim obroncima planine nalazi se Mokra Gora kojom vijuga Šarganska pruga, jedna od najatraktivnijih sačuvanih pruga uskog koloseka u Evropi, gde danas živi, u svom Drvengradu i naš najveći reditelj, Emir Kusturica. Jugoistočno, 40 km od centra Tare je planina Zlatibor, a na jugozapadu je grad Višegrad, poznat po mostu koji je izgradio Mehmed – paša Sokolović, pre više od četiri veka. Most na Drini u svetsku literaturu uneo je nobelovac Ivo Andrić svojim delom “Na Drini ćuprija”.

Postoji predlog da UNESCO uvrsti Taru sa kanjonom Drine i lovištima “Sušica” i “Kamenica” koja se nalaze u Republici Srpskoj u Spisak svetske kulturne i prirodne baštine, kao posebnu zonu zaštite izuzetnih lepota i značaja.

Ako se opredelite da posetite i obiđete Taru, jedno je sigurno, uživaćete u prirodnim lepotama Srbije i ponećete sa sobom brojne i prelepe uspomene sa putovanja jer Tara je mesto gde počinje lepota.